Pod pojmom hronične rane podrazumeva se bilo koja rana koja ne zarasta u periodu predvidjenom zavisno od lokacije rane kao I njenog tipa, ne prateći normalne procese zarastanja. Tipično se pod tim podrazumeva period od 6-8 nedelja.
Treba imati u vidu da sama hronična rana ima pored zdravstvenog i veliki socio-ekonomski uticaj na pojedinca, prevashodno drastično smanjujući kvalitet života, te da je za njihovo lečenje potreban veliki anganžman medicinskih radnika, kao i disciplina samog pacijenta.
Najčešći uzročnici
Iako postoji veći broj mogućih uzročnika razvoja hronične rane, najčešća predisponirajući faktori su periferna arterijska bolest, venska insuficijencija, povišen krvni pritisak i šećerna oblest (same po sebi hronična oboljenja).
Uprkos brojnim potencijalnim uzročnicima, sam razvoj hronične rane je prilično uniforman, u osnovi uzrokovan hipoksijom tkiva (smanjena koncentracija kiseonika u tkivima), praćen povećanim rizikom za kao i čestim lokalnim infekcijama usled bakterijske kolonizacije, okolni otok, crvenilo i povišenu lokalnu temperaturu uz progresivno pogoršanje lokalnog nalaza ukoliko se ne krene sa pravovremenim lečenjem.
Gruba podela hroničnnih rana (95% hroničnnih rana)
1. Ishemijske rane – najčešće posledice periferne arterijske bolesti ili stanja koje dovode do smanjenog dotoka aretrijske krvi datu regiju (kao na primer šećerna bolest) – izrazito bolne
2. Martorelov ulkus – poseban oblik hronične rane , najčeščće se javlja kod starije ženske populacije – posledica udruženog povišenog krvnog pritiska, šećerne bolesti i periferne arterijske insuficijencije – izrazito bolne
3. Neurotrofični ulkus – nastaje kao posledica nedostatka osećaja bolan, najčeći osnovni uzročnik šećerna bolest – najčešće bezbolne
4. Hipostatske rane – najčešće posledica venske insuficijencije odnosno zastoja venske krvi (venske staze).
Posebni podtipovi su:
1. Dekubitalne rane – najčešće kod nepokretnih pacijenata a kao posledica dugotrajnog pritiska tela na podlogu.
2. Dijabetesno stopalo (Mb Scharcot) kao jedna od težih posledica šećerne bolesti, najčešće potrebno hirurško lečenje u smislu amputacionog zahvata.
Lečenje hroničnih rana i saveti za pacijente
Iz svega gore navedenog jasno je da je za lečenje ovakvih rana potrebno intenzivno lečenje uz discipline samog pacijenta obzirom na veliku mogućnost razvoja komplikacija (kao što su razvoj lokaln infekcije ili stvaranje ožiljnog tkiva- kalusa) kao i da je lečenjem osnovnih oboljenja koja se nalaze u pozadini razvoja ovakvih rana moguća lakša sanacija, kao i njihovo preveniranje.
Pored postavljanja tačne dijagnoze, u prvom redu lečenja ovakvih rana ključni su:
1. Pravovremeni hirurški debridman – mehaničko odstranjenje oštećenog i devitalizovanog tkiva kao i svega što koči srastanje rane
2. Redovno previjanje rane uz korišćenje adekvatnih antiseptika i kasniju adekvatnu stimulaciju tkiva
3. Adekvatna antibiotska terapija
4. Dobra kontrola i lečenje osnovnog oboljenja
5. Po stabilizaciji lokalnog nalaza adekvatna odluka o daljem lečenju (previjanja do potpune sanacije, hirurško zatvaranje rane kožnim atuotransplantatom ili prepokrivanje zaostalog defekta kože fibrinskim pokrivkama)
6. Po završenom lečenju i stabilizaciji lokalnog nalaza savetuje se fizikalna terapija ukoliko je moguće a u cilju daljeg oporavka i povratka funkcije mekih tkiva i koštano-zglobnog sistema obolele regije
Mi smo Vaš tim
U Mi Medical centru za ortopediju i inovativnu fizikalnu medicinu i terapiju – vaš oporavak je naš prioritet.
Kompletan cenovnik naših usluga možete pogledati klikom OVDE.
Pregled možete zakazati klikom OVDE ili pozivom na broj telefona: +381 64 57 57 777